Jednom kad više ne bude bogova
Jednom kad više ne bude bogova
ni vragova
ni anđela
ni demona
Onda kad ispare svi duhovi
utvare
iluzije
i sve
Kad na dnu ostane samo kap
istisnuta
i kad je više ne možeš primiti na dlan
kad se smrvi u prah
kristalna isparena prašina
kroz leću
na oko
kroz svjetlo
protisnuta
prosijana
samo na tren
pa stane sve
Samo stane
i stoji
i ostane
bez pitanja
bez odgovora
samo
rez
čist i jasan
kao dan
Molitva Djedova
Djedovi su ustali,
s tkanih se prostirki podigli
i ovako govorili:
O Veliki!
Počuj nas,
počuj molitvu Djedova svojih.
Riječi naše nek Ti ponesu vjetrovi
što se rađaju na obroncima neba.
Primi ih u svoje prostrano srce
i naše će brade postati srebrne.
Milostiv nam budi
i dobrostiv prema našim sinovima i
kćerima,
prema unucima našim,
svoj svojoj djeci
i svima što dolaze.
Počuj, nas Djedove
i uslišaj nam molitvu Sveti!
Zatim su pogledali u nebeski svod,
poklonili se očima
i ponovo sjeli
Šutjeli su duboko u predanoj tišini.
Sova se nije čula, ni jelen u daljini,
ni jazavac što njuška po mraku,
ni leptir noćni, ni crv u kori,
ni šaš na vodi, ni korijen u zemlji.
Sve je šutjelo i bilo potpuno.
Svevišnji je morao čuti molitvu